DUŠAN PURAĆ FUDBALSKI GLOBTROTER IZ NOVOG SADA ZAPOČINjE NOVU MISIJU
I ove godine ću da dovedem talente iz Australije da vide i uče fudbal u mojoj zemlji, tu gde sam ja sticao znanje, kaže Purać.
Australiju je osvojio fudbalskom čarolijom, igrom i proizvodnjom novih zvezda s „bubamarom“ i kao penzioner vratio se u rodni Novi Sad. Dušan Purać (66), nekadašnji fudbaler Vojvodine, Novog Sada, OFK Beograda, zagrebačkog Dinama, Grashopersa i Jugala, dvostrukog šampiona novog kontinenta, a kasnije vlasnik fudbalske akademije u Sidneju, međutim, nema nameru da sa vršnjacima igra šah u parkiću na njegovoj Detelinari.
Dušan Purać se u Australiju odselio 1975. godine i poneo dres Jugala, kluba naših iseljenika s kojim je dva puta bio šampion. Od novinara je dobio epitet “beli Pele” i smatrali su ga za najbljeg tehničara. Igračku karijeru završio je sa 29 godina, posvetio se biznisu, ali se 1989. godine ponovo vratio “bubamari”.
– Nisam mogao da gledam kako se na terenu loše radi sa decom, pa sam otvorio školu fudbala, koja je prerasla u fudbalsku akademiju po mom imenu – kaže Purać koga su najpre prozvali “starmejkerom”, a zatim je dobio nadimak “fudbalski Hari Poter”.
– Jesam, što se kaže, u zasluženoj penziji ali ostajem veran fudbalu, koji je, zapravo, moj život – kaže Purać. – Nemam mira, stalno sam u pokretu i u društvu koje zanima najvažnija sporedna stvar na svetu. Treneri su mi bili Jovan Maglić, Radomir Krstić, Vujadin Boškov, Sava Antić, Branko Zebec, Zorislav Srebrić, Domagoj Kapetanović… I zaista sam mnogo od njih naučio. To znanje sam kasnije prenosio na generacije mladih fudbalera u Sidneju.
Akademiju je osnovao 1987. godine kraj čuvene Menli plaže kroz koju je za 26 godina prošlo više od 5.000 dečaka i devojčica.
– To su sve, zaista, sjajni sportisti, od kojih su neki nastavili karijeru fudbalera, dok je deo u ranoj mladosti promenio interesovanja, ali je bitno da su se bavili sportom. Recimo, u Crvenu zvezdu sam 90-tih godina prošlog veka doveo Romana Nikolića, koji je bio rezerva Darku Pančevu, a Stevan Ostojić je tada govorio da je reč o sjajnom centarforu. “Moje dete“ je i vrhunska fudbalerka, kapiten Australije, Kolet Meklejn, srebrna lopta planete, kao i Hari Kjuel igrač Liverpula i Galatasaraja. Vojvodini sam, u vreme kada je trener bio Ivica Brzić, preporučio izdanak moje škole, Aleksandra Jovanovića, koji je kasnije bio najbolji štoper Koreje po rečima Sven Gorana Esriksona i prešao u Kinu kod Dragomira Okuke – priča Purać.
Zaljubljenik u fudbal je u prethodnih 10-11 godina, svakog leta dovodio mlade igrače iz Australije na fudbalsko usavršavanje u Srbiju. Tako je 50 fudbalera imalo priliku da trenira sa igračima Crvene zvezde, Vojvodine, Novog Sada, Proletera…
– I ove godine ću da dovedem talente iz Australije da vide i uče fudbal u mojoj zemlji, tu gde sam ja sticao znanje. Svi koji su do sada bili u Srbiji, poneli su predivne uspomene i sjajne utiske, ne samo na fudbalskom planu nego su stekli prijatelje, upozanli se s našim načinom života… Oni pronose dobar glas o nama i lepo je bilo ugostiti ih. Moja misija je fudbal i najviše uspeha imam u radu s mlađim kategorijama – kaže Purać.
Klubovi s kojima je Purać ostvario saradnju, u znak zahvalnosti su dobijali na poklon garniture opreme i fudbalske lopte.
– To je znak pažnje i poštovanja što su izašli u susret međunarodnoj fudalskoj priči. Trenutno sam u Novom Sadu, ali krajem proleća putujem u Sidnej u moju akademiju koju sada vodi Endrju Van Halen, sjajan holandski stručnjak. Naravno, vraćam se početkom leta sa novim talentima, neka vide kako se kod nas barata s loptom. Smatram da s mojim iskustvom i znanjem mogu još mnogo da doprinesem razvoju fudbala. U svemu tome materijalni momenat me ne interesuje jer imam penziju od koje pristojno živim – ističe Purać.
Želja Puraća, ne krije, je da se njegov film prikaže na nekom od naših tv kanala i to, kako naglašava, u okviru obrazovnog programa.
– Tu se lepo vidi šta su radili igrači s ovih prostora pre 20 godina i dobro bi poslužio za edukaciju onih koji dolaze. Taj film je FIFA prikazivala na seminarima, a sniman na više lokacija, u Australiji, SAD, Engleskoj, na našim stadionima… Sponzori su bili Nokija i Koka kola, koštao je 180.000 dolara, promovisan u klubu Fulam u Londonu, prikazivan na svim kontinentima. To su fudbalski klasici, standardi bez granica i vremena, trikovi koji uvek imaju primenu – rekao je Purać.
Kao poseban segment u školi fudbala, mesto zauzima jedinstven film o fudbalskoj tehnici „ Umetnost fudbala“ na DVD u dva dela po 45 minuta, snimljen još pre 20 godina ali nije izgubio ni minut na aktuelnosti.
– To su trikovi poput onih koje danas izvode Mesi i Ronaldo. Sve je na mašti zasnovano, a demonstratori su bili majstori fudbala, Dejan Savićević, Darko Pančev i Zvonimir Boban. Oni su po preporuci Miljana Miljanića, kao tri najbolja mlada igrača na planeti prikazivali osnove fudbala pa sve do najtežih vežbi i uvođenje u trikove iz nivoa u nivo – priča Purać.
Ivan Bajić
The post Kad kengur uzme bubamaru appeared first on List Sport.
0 коментара :
Постави коментар